Etnografski muzej: nešto novo, nešto staro - Savremen život kulturnog nasleđa

By 20:00
Dozvolite sebi uživanje u Etnografskom muzeju u Beogradu bez griže savesti. Kao prvo, ako niste tamo virnuli oduševićete se nesvakidnašnjom ponudom koju ovaj muzej ima, kao drugo muzej se bavi zaštitom etnografskih pokretnih kulturnih dobara, a i nas same štiti od zaborava - ko smo, gde smo, kuda idemo. Etnografski muzej nam predočava mesta sa Balkana, nošnje, predmete sa Balkana, pa onda tu ima folklora, jao da, nakita.
I čega sve još. Ima tradiciju, duuuuugu, duuuugu.
Ako odete do 19. juna 2016. godine, očekuje vas, pored stalne postavke i izložba New spirit of Heritage / Savremen život kulturnog nasleđa. Bićete oduševljeni, to vam garantujem, jer ćete videti rad čete dizajnera koji su spremili nove modele, a čija inspiracija je, specijalno za ovu priliku, bila tradicija naših prostora.
Autor izložbe je Nenad Radujević, a neki od autora modela su: Valentina Obradović, Doda Komad, Ana Ljubinković, Valentina Feher, Svetlana Pavlović, Sonja Krstić, Dijana Macura i mnogi drugi...
Izložba je otvorena 13. juna 2016. godine, a MS Click je realizovao u saradnji sa Etnografskim muzejom. Zanimljivo je da ove dve institucije imaju saradnju dugu 25 godina. Tradicija, dragi moji, opet tradicija... Uživajte malo u fotkama sa otvaranja. I ja ću opet.
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Ko je Marija Maga Magazinović

By 16:09
Priča o jednoj izuzetnoj ženi počinje u Užicu, znate, onom ne tako malog gradu na Đetinji, koji je iznedrio mnoge umetnike i značajne ljude za srpsku istoriju. Priča o svestranoj, savremenoj, jakoj i nesvakidašnjoj ženi velikog intelekta počinje pitanjem: „Po kome ova ulica nosi ime?” Odgovor, ukoliko ga ne znate, glasi: po Mariji Magi Magazinović.
Marija Maga Magazinović rodila se u Užicu 1882. godine, ali već 1896. godine, s porodicom se seli u Beograd, gde joj je otac radio u krojačnici Narodnog pozorišta. Nakon završene Više ženske škole, pohađala je studije filozofije, koje je završila 1904. godine.
Imala je veoma zanimljiv i turbulentan profesionalnii život ‒ od osnivanja Kluba studentkinja, zalaganja za socialističu borbu i prava žena, preko prevođenja (posebno je prevodila rusku literaturu), rada u Narodnoj biblioteci i pisanja za Politiku, do toga da je u Srbiju donela moderan ples. Veoma je interesantan podatak da je Marija Maga Magazinović bila prva zaposlena žena u Srbiji koja je radila u Narodnoj biblioteci i u redakciji Politike. Rubrika „Ženski svet” je bila angažovana rubrika u kojoj je Maga informisala javnost o aktuelnostima iz ženskog pokreta, posebno o vestima sličnog sadržaja koji su dolazili iz Engleske i Nemačke.
Ova dama nije nam ostala dužna ni za moderan ples. Tačnije, interesovanje za ples javilo se nakon Maginih sve učestalijih poseta Minhenu tokom XX veka. Pohađala je različite kurseve glume i plesa, kao i baletsku školu Isidore Dankan. Veoma se zainteresovala za: moderan ples, slobodan ples, tj. igru i proces samoiskazivanja, kao i za prikazivanje nesvesnog dela ličnosti. Svoja znanja i iskustva, prenela je u Beograd, osnivajući Školu za ritmičku gimnastiku, koja će izvesti na put veliki broj plesačica...
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Modna inspiracija: Šest portreta inspirativnevne Muni – slikara Paje Jovanovića

By 21:36
Jedan od najvećih srpskih slikara – Pavle Paja Jovanović rođen je u Vršcu 16. juna 1859. godine. Završio je Slikarsku akademiju u Beču, boravo u Parizu, Minhenu, gradovima Španije, Švajcarske, Italije... Kao izrazito plodonosan predstavnik akademskog realizma, radio je istorijske kompozicije, portrete, oslikao kompozicije iz života Nemanjića za Saborni hram u Sremskim Karlovcima, slikao je predstave sa motivima iz života naroda u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji. Svojim radom dao je veliki doprinos našim prostorima, a posebno u domenu kulture i likovnog obrazovanja.
„Seoba” , „Kićenje neveste”, „Borba petlova", „Krunisanje cara Dušana”, „Apoteza Vuka Karadžića” dela su pred kojima sigurno moramo da razmislimo o nečemu višem, o istoriji jednog naroda, o ličnostima, o svemu bitnom, pa i o nama samima. Preminuo je u u Beču 30. novembra 1957. godine.
Ono što posebno privlači pažnju, jesu malo intimnija dela, tačije portreti i aktovi, ja naročito portreti Muni, Pajine voljene žene. Većina izvora navodi da mu je bila veoma posvećena i odana do smrti. Bečlijka Hermina – Muni Dauber bila je Pajina muza i inspiracija. Kada su se venčali ona je imala 25 godina, a on 58. Zaljubnjeni gospodin ovekovečio je njenu lepotu nizom portreta i aktova. U prilog tome idu i ovi portreti. Iako ih ima još, izabrala sam one koje imaju ili zanimljive odevne detalje. 
Muni sa zlatnom kapom u predelu, 1920. na kojoj se vide prepoznatljive crte lica, umetnikove supruge
Lepa čitateljka (Muni sa pismom) posle 1920. godine
Muni u fotelji – beržeri oko 1920. godine
Portret Muni nazvan „Zolja” 1920–1925. godine
Mlada žena u narodnom (Muni)  1920–1930 – mlada žena sa pokrovom i ukrasom za glavu  i veo. 
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Krajnje ličan post: dan kad na sve imaš pravo

By 09:26
Kako sam starija, mislim da sam postala sve tolerantnija. Nekako više razumem i ljude i situacije, stvari su mi jasnije, lakše – čak i sebe samu preveslam žednu preko vode, a s druge strane radim, ama baš ono što ja hoću! I može mi se. Jednostavnije, da ne može biti. Međutim, postoje stvari koje me i dalje nerviraju i tačka.
Jadnost. Recimo lep, povoljan Ikea nameštaj, koji snagom svoje bezlične volje ruši nezavisne dizajnere i njihove tvorevine i još pride, objašnjenje ljudi da im je Ikea nameštaj super. Preko čijih leđa, pitam se. Jedan od užasa su one crno-bele lampe, raspad i kvazi umetnički sto i mašina za šivenje na njemu. Kakva žanr scena, bljak. 
Glupost. Primer su osobe koje će da kritikuju kulturnu scenu, kulturu, umetnosti ili umetnika, a da nisu kročili (skoro ili uopšte) u muzej, bioskop, otišli na koncert ili pak pročitali knjigu. “Kao svaka Srpkinja, ne znam o čemu pričate, ali imam o tome mišljenje”.
Osrednjost. Ljudi mule, ćute tako, pomireni, a ako ih čujem onda se žale I kukaju: na kolege, na situaciju - političku ili porodičnu... Bez pokušaja i uviđanja da se stvari ne menjaju same od sebe.
A šta me baš ne nervira? Želje... Dakle, želim da idem danas sa Sašom u Savamalu. Želim još sunca i možda da mi neko kupi crveni jednodelni kupaći kostim. Irski seter bi bio idealan poklon za mene. Želim da postoji Ikea, ali da postoje i mladi, nezavisni umetnici, dizajneri, preduzetnici. Želim da su ti koji kritikuju kulturu zaista kulturni, želim da ljudi imaju svoj glasan glas i da prevashodno sebe čuju.
Danas mi se ispunjavaju želje, jer ja tako hoću. Danas, a i inače. Danas mi je rođendan. Trideset treći. A ko juče da je bio prvi.
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Modni rečnik: šta znači Prêt-à-porter (pretaporte)

By 19:47
U najjednostavnijem objašnjenju prêt-à-porter ili ready-to-wear podrazumeva odeću spremnu za nošenje. Ovakve modne kolekcije stvaraju se za masovno tržište i proizvodnju, a za razliku od haute couture (visoka moda), dosta su otvorenjiji i pristupačniji za kupce. Naravno da ovakva odeća nije izrađena za individualnog kupca, iako je posvećena pažnja odabiru materijala i kroju.
Pretaporte se u Evropi razvio iz butika i kuće visoke mode, dok se u Americi pokazivala odevna roba duž Sedme avenije u Njujorku. Tako je kupac pred kraj XIX veka na licu mesta mogao da odabere odeću, a ne da čeka da mu bude šivena po meri.
Pretaporte jeste blizak masovnoj proizvodnji i jeste ekskluzivniji, možemo reći da je na prelazu od haute couture ka masovnom marketu. Pretaporte spaja modu i industriju, vođen je kreativnošću, a estetika i stil izlaze iz okvira salonskog, ulaze u svakodnevni život.
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Modne nedelje i subote: gde za vikend u Beogradu?

By 06:44
Vreme za sebe i svoju dušu najčešće odlažemo zbog prezauzete radne sedmice. Ne okrenemo se, evo je već nedelja – neradna i blaga nervoza hvata nas, jer sutra je već ponedeljak. Zvuči poznato? Svima nama, skoro da nema izuzetka! 
Malo ženskog ulepšavanja, čupanje obrva, maska na lice, razmišljanje o tome kako ćemo da se hranimo zdravije i kako ćemo početi da vežbamo od ponedeljka. Onda sledi kuckanje porukica, dogovori, trčanje da u subotu stignemo ovo, za nedelju imamo ono... I gde smo mi u svemu tome? Pa, ako ćemo slušati svoje srce, mora ići tamo gde i pripada:
1. Muzej primenjene umetnosti – riznica modnog blaga, primenjenih umetnosti i dobre istorije. Učimo, bogatimo se.
2. Ada Ciganlija – jedan krug, pa još jedan s prijateljem. Pričanja o svakodnevici, pa podizanje razgovora na viši nivo, voda, malo gužve i odmorna glava.
3. Kinoteka, filmska umetnost, pa radovanje. I obično izlazak iz nje s gorućim pitanjem - šta samo to odgledali? Odradilo nas malo, aha hoće to...
4. Potez Cetinjskom ulicom – od  Elektopionira, preko Kluba „Dvorištance” do Show Room-a. Nezaobilazne lokacije ranog proleće, nestrpljivo čekanog leta.
5. Kuhinja – vaša, omiljeno mesto za spremanje klope za prijatelje ili porodicu koja (ne)očekivano dolazi s flašom vina, nadamo se!
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...